Stručni rad
https://doi.org/10.32862/k1.20.1.2
Metafora kao sredstvo komuniciranja emotivnog iskustva smrti u religijskom diskursu
Maja Seguin ; Evanđeosko teološko veleučilište, Osijekž
str. 21-35
Sažetak
Gubitak, prerani odlazak i osjećaj praznine česta su iskustva suočavanja s iznenadnom smrću. Metafora se u takvim situacijama pokazuje kao ključni alat izražavanja, osobito kada osobno iskustvo nije u skladu s kolektivnim diskursom, a emocionalna iskustva često dovode do kreativne metaforičke produkcije (Littlemore 2019; Moon 1998). U religijskom jeziku metafora zauzima posebno mjesto kao sredstvo figurativne reprezentacije i može se analizirati prepoznavanjem konceptualnih prijenosnika te njihovih jezičnih realizacija (Hobbs 2021). Ovaj rad empirijski analizira konceptualne metafore u religijski obilježenim narativima žalovanja na temelju korpusa od 68 objava preuzetih s memorijalne stranice na društvenoj mreži Facebook. Analiza ispituje koje se metafore pojavljuju, kako su raspodijeljene unutar korpusa te koje diskurzivne i religijske funkcije ostvaruju. Polazeći od kognitivne teorije metafore, analiza pokazuje da sudionici iskustvo smrti strukturiraju kao utjelovljeno iskustvo, percepciju vremena, stavove prema sebi i religijski govor te kako doprinosi funkciji religije u jezičnoj komunikaciji. Rad doprinosi istraživanjima kognitivne lingvistike i religijskog diskursa pokazujući kako se univerzalni obrasci metaforičke konceptualizacije prepliću s kontekstualno specifičnim religijskim značenjima unutar diskursa žalovanja.
Ključne riječi
konceptualna metafora; žalovanje; religijski diskurs; utjelovljeno iskustvo
Hrčak ID:
347757